Karakteristike i klasifikacije česljugara

Češljugar carduelis carduelis, je ptica pjevačica koja spada u red zeba i najvoljenija kućna ptica pjevica, kao zbog njenih prekrasnih boja, tako i zbog raznovrsnog pjevanja. U nekim područjima se još naziva i štiglić, ciganče, gardelac, grdelin i sl. Živi u svim krajevima zemlje i to ponajprije gdje ima ljudi, pa mu je samim tim lakše doći i do hrane u dugim zimskim danima.
Od svih vrsta zeba njegova je pojava lako uočljiva: prsa su mu svijetlosmeđe boje, dok su krila žuto crna sa bijelim pjegicama .Rep je također crn sa bijelim pjegicama , a glava mu je obrubljena jarko crvenim, bijelim i crnim krugovima.

Češljugari svoja gnijezda prave u niskom drveću ili voćkama, a naprave ga od mahovine, korjenčića, lišajeva i sličnih materijala. Ženka u prosjeku iznese od 4 - 6 jaja, a mladi se izlegu nakon trinaest dana ležanja na jajima. Mladi češljugari su potpuno smeđe boje i da namaju žutog perja na krilima vrlo teško bi se ih moglo prepoznati.

Od hrane najradije jede sjemenke bogate uljima ( sjeme konoplje ), ali za duži život potrebno mu je davati mješanu hranu kao i za kanarinca. Pored raznog mješanog sjemena treba mu davati i voća, povrća i komadić žumanjka kuhanog jajeta. Sa žumanjkom ne treba pretjerivati dovoljno mu je dati dva - tri puta mjesečno i to male količine.Češljugari su vrlo popularne ptice za parenje s kanarincima, jer je parenje vrlo lako, a tada se dobivaju krupni dugovječni pjevači lijepih boja nazvani baštardi.

Carduelis Carduelis :

Duljina: 11 – 14 cm

Težina: 11 – 17 g.

Raspon krila: 21 – 25 cm

Veličina jaja: 15,6 do 20,0 x 12,3 do 14,3 mm

C.c. carduelis – Većina Europe i Skandinavije, Od Danske, istočne Nizozemske i Belgije, centralne Franuske pa sve do Urala, južno do Italije, sjeverni dijelovi ex Jugoslavije, sjevero-zapadna Rumunjska, sjeverna Ukrajina, europski dio Rusije.

C.c. britannica – Britanski otoci , sjever i sjeverozapad Francuske, i priobalje Belgije i Nizozemske.

C.c. balcanica – Centralnii i priobalni dijelovi ex Jugoslavije, jug Rumunjske pa do Krete i europski dio Turske.

C.c. tschussi – Korzika, Sardinija, Sicilija.

C.c parva – Jug Francuske,Pirinejski poluotok, Balearski otoci, Azori, Madeirski i Kanarski otoci i sjeverna Afrika, od Maroka do priobalnog dijela Libije.

C.c. niedecki – Istočni Sporadski otoci, Rodos,Karpatski otoci, Mala Azija, sjever Iraka, te od sjevera od juga regije Kavkaza,Cipar i Egipat.

C.c. brevirostris – Sjever Irana, Azerbejđan i istočna Turska.

C.c. major - Zapadni i središnji Sibir, sjeverni Kazakstan. Zimi jugoistočni dijelovi europske Rusije i Transkaspijska oblast.

C.c loudoni - Južni Kavkaz i Iran.

C.c. caniceps - Južno-centralna Azija, Zapad Pakistana sjeverno do Himalaje, istočno do centralnog Nepala.

C. c. paropanisi – Sjevero-istočni Iran i sjever Afganistana istočno kroz Turkmenistan, Uzbekistan, gorje Tien Shan , jugo-istočni Kazakstan.

C. c. subulata - Južno-centralni Sibir, od centralnog i južnog dijela Altai gorja kroz zapadnu Mongoliju sve do Bajkalskog jezera.